Poznajemo mnoge ljude nezadovoljne svojom kondicijom i izgledom, koji nas pitaju šta da uzmu da bi im bilo bolje. Naš odgovor je uglavnom: "Utvrdimo najprije što treba izbaciti, a onda ćemo zaključiti šta ubaciti".
Potaknemo ih da dokuče što ih je dovelo do tog stanja. Zatim slijedi spoznaja da se moraju
riješiti tih sadržaja/programa, a tek onda se posvetiti ubacivanju kvalitetnijih sadržaja/programa. I to je uglavnom ona stepenica na kojoj se ljudi često predomisle, namjerno zaborave da su išta pitali i zaključe da smo ludi. Neki se odluče za skupu instant-dijetu, magični pripravak, tretman ili kremu koji tope masne naslage, pa završe jednako nezadovoljni svojom fizionomijom - ali i isfrustrirani neuspjehom te ispražnjena džepa. A oni rijetki, koji su stvarno spremni na promjenu, svjesni su toga da za sve što vrijedi, treba vremena i truda.
Usporedite svoj organizam sa kompjuterom koji je jako spor jer je prekrcan raznim programima (koje ne koristite). Najmanje što vam treba je da instalirate novi program. Prvo deinstalirate nepotrebno/štetno, a tek onda se posvetite nadogradnji.
Naravno, ljudi nisu roboti i imaju svojih dobrih i loših dana. Imaju gušte i navike kojih se nikad neće, ne žele i ne trebaju riješiti sve dok imaju na umu da je umjerenost vrlina. I da put od tisuću milja počinje prvim korakom.
Ima li smisla odraslim ljudima pričati o štetnosti cigareta, alkohola i ostalim zagađivačima organizma? O tome vjerujem već znate sve - i odluka je na vama. Međutim, postoji skriveni otrov koji vreba na nas tamo gdje ga najmanje očekujemo - u hrani. Za hranu su nas učili da je životno važna, da bez nje ne možemo, da od nje rastemo i da nas čini zdravima. Na žalost, danas je situacija potpuno drugačija.
Znate li što zapravo jedete?
Otvorite hladnjak i izbrojite koliko imate namirnica u njihovom prirodnom obliku, a koliko namirnica je prerađeno (tretirano, konzervirano, polupripremljeno, zaslađeno, odmašćeno, poboljšano, obojeno...)
Skoro sve što je upakirano u kutije i limenke je procesirano. Onoliko vremena koliko je trebalo da se originalna namirnica preradi u konačni produkt kojeg vidite na policama marketa, toliko će vremena trebati da se probavi i preradi u vašem organizmu. Neke namirnice sadrže sastojke koji su NEPROBAVLJIVI i TOKSIČNI. Takva hrana stvara osjećaj ugode na jeziku i omogućuje osjećaj sitosti. Ali, ne vrši svoju primarnu ulogu. Tijelo nema način na koji bi te kemijske spojeve iskoristilo ili izbacilo van, pa ih izolira. Uglavnom u obliku sala!
Naša preporuka je da jedete što više svježeg povrća i voća, s naglaskom na povrće (iako znam da je bolja pomisao na jabuku i bananu nego na kelj i radić). Dnevni menu nek bude salata (putarica, kristalka, matovilac, riga, radić, paprike, krastavci, paradajzi...), kelj, kupus, cvjetača, prokulica, korabica, cikla, luk, rotkvica... Što zelenije i čim više. U svakom obroku kojeg jedete neka bude porcija zelenog povrća koju ćete pojesti prije svega ostalog. Pri tome ne mislim na čipi čips sa okusom paprike, pomfri i pohane tikvice. Hrana neka bude u prirodnom obliku i neprerađena, sirova, blanširana, pripremljena na pari i sa malo ili čak ništa začina. Takva hrana potiče rad probavnog sustava, ubrzava peristaltiku crijeva pa se sve ostalo što pojedete poslije probavlja brže i lakše.
Detoksikacija u malom.
Ako uz takvu prehranu još i redovito trenirate, moći ćete si priuštiti i gušte bez grižnje savjesti i štetnih posljedica na organizam.
