Tko hoće - nađe motiv, tko neće - nađe izgovor!

Kao sretna i ponosna instruktorica Centra Miketa, svečano izjavljujem da ove sezone imam čast vježbati sa posebno vrijednom ekipom! Vježbači su uporni i redoviti, a što je najvažnije - prisutni su u svojem tijelu dok vježbaju (štobireć ne vode unutarnji dijalog sa mamom, ne misle o poslu ili o goblenu kojeg su upravo započeli...) Rezultati su zasjali u punom svjetlu nakon što smo usporedili rezultate inicijalnih antropoloških mjerenja iz listopada sa tranzitivnima iz prosinca. O, da - napredak je u samo 2 mjeseca je bio više nego odličan! A uskoro proljetno finale :)

U svom iskustvu sam se znala susresti i sa drugom vrstom vježbača, tzv. Ne Da Mi Se Al Kažu Da Moram tip. Toj kategoriji pripadaju ljudi koji imaju fizičke probleme (npr. sa kilažom ili kralježnicom), ali im se jednostavno ne da poduzeti ništa po tom pitanju. Zapravo, poduzeli bi pijenje magične pilule, da se može :)) Upućeni su na vježbanje, ali je evidentno da im svaki izlazak iz kuće predstavlja problem, da im svaki pogled u ogledalo u dvorani predstavlja problem, a što je najvažnije - svaki im pokret predstavlja problem. Davala sam sve od sebe da motiviram takve vježbače, al jednostavno nije išlo... Oni nisu donijeli odluku da poduzmu nešto po pitanju svog stanja. Ako vježbač nema motiv i volju koja proizlazi iz njega samog, ili jednostavno odlučnost da ustraje koliko god da mu se vježbanje čini neugodnim - nema napredka.

A sad, evo dva primjera čiste volje i duboke odluke na ustrajanju. Una i Senia, u određenom životnom trenutku primorane hodati pomoću štake.

Una je okorjela sportašica s nekoliko osvojenih medalja na natjecanjima u plivanju. Osim plivanjem i sinkroniziranim plivanjem, bavila se i jahanjem. Zbog komplikacija nastalih još pri porodu, prije nekoliko godina operirala je kuk, ali nisu se pokazali pozitivni rezultati. Otada hoda pomoću štake, no ne prepušta se, nego marljivo vježba 3 ili više puta tjedno, a upala mišića joj je potpuno stran pojam!

Una ima riječ:

„S Acom vježbam od trinaeste godine, a s Teom od šesnaeste. Vježbanje s njima puno mi pomaže u održavanju kondicije, tonusa mišića i što pravilnijeg držanja, ali i u obavljanju svakodnevnih zadataka. To je jako važno i zbog moje osnovne dijagnoze, cerebralne paralize. Da nisam svakodnevno vježbala od malih nogu, stanje bi sada sigurno bilo lošije. Pravilan pristup i svakodnevno vježbanje vrlo su važni, a za mene se kombinacija klasične fizioterapije, Yumeiha, Pilatesa i Body tehnike pokazala izvrsnom, zato i dan danas dolazim kod Tee i Ace. Budući da studiram u Zagrebu, to je rjeđe nego prije, no kad god sam u Rijeci, obavezno svratim i u Centar Miketa.

Sport i fizička aktivnost oduvijek su dio mene. Potrebni su svima (znamo onu: „U zdravom tijelu zdrav duh“), ali meni su još i prijeko potrebni. I sreća moja da su dio mene! A tome je tako što zbog karaktera, što zbog predivnih roditelja i bližnjih koji su mi od malih nogu, bez pritisaka i natjeravanja, uspjeli usaditi važnost istoga za moje zdravlje. Prestanak bavljenja sportom, prvenstveno zbog boli u preponi koju sam osjećala još neko vrijeme nakon operacije pri plivanju i jahanju, bio mi je veliki šok. Još uvijek se ne usudim vratiti sportu u istoj mjeri kao i prije, ali želja i volja za time su još uvijek tu. Trebalo je to prihvatiti i naći način na koji mi prilagoditi vježbe. Svakim novim treningom i razgovorom Mikete i ja načine nalazimo skupa. Uvijek iznova propituju moj napredak, odgovara li mi vježba, je li korisna, a kako nešto svladam i napredujem, tako dodaju nove vježbe ili nadograđuju neke već svladane. Tako sam primila pohvalu da s Kettlebellom od 8 kg kukam manje nego muški! A sama ne bih ni posegnula za njim :D

I još bih samo željela reći da me jako nerviraju oni koji vježbaju jer to nameću mediji i industrija ljepote, samo da bi bili zgodniji i mršaviji, bez razumijevanja onog istinskog razloga, a to je zdravlje i sreća.“

Senia je profesorica kojoj su višegogdoišnji studij, a kasnije i posao kojeg obavlja, uobičajeno ostavili  traga na kralježnici. Osjetila je potrebu za dovođenjem svojeg tijela u  funkcionalnije stanje, pa sada vježba Body tehniku već godinu i pol dana.

Jesenas je slomila stopalo i završila na operacijskom stolu, te joj je oređeno mirovanje i nenaprezanje. Rezultat takve "rehabilitacije" bio je slabljenje mišića cijelog tijela, a posebno onih u slomljenoj nozi koju uopće nije opterećivala. Slijedeći simptom je bio bol u (i inače) osjetljivom koljenu zdrave noge jer ju je koristila više, pa potom i u cijeloj kralježnici...

Odlučila je dolaziti na individualne treninge posebno koncipirane za nju: vježbe mobilizacije cijelog tijela bez opterećenja operirane noge, izometrijske vježbe za oslabjelu muskulaturu iste noge, snaženje leđa, trbušnjaka i zdrave noge i dvadesetominutni tretman Compexom na kvadricepsu ili listu.

Senia kaže: 

„Tijekom proteklih godinu i pol dana od kada sam počela vježbati sa Teom, moje iskustvo i doživljaj vježbanja kao pojma radikalno se promjenilo. Od okorjele "nevježbačice" preko noći sam postala redoviti i marljivi fan Body tehnike i Centra Miketa. 

Kada sam slomila stopalo, nakon operacije prva i jedina moguća prihvatljiva opcija za mene je bila odmah nazvati Teu i Acu, jer sam znala da se mogu prepustiti u njihove ruke s punim povjerenjem. I nisam pogriješila! Zhvaljujući njihovoj brizi, Teinim posebno osmišljenim treninzima i Acinoj stručnoj pomoći i masažama, moje se stopalo uspješno i bezbolno svakim danom oporavljalo sve brže i sve bolje. I naravno, nije se samo ozlijeđeno stopalo oporavljalo, već i svi ostali djelovi tjela koji su još od prije bili osjetljivi i problematični, a povredom noge simptomi su se pogoršavali. 

Tea i Aco brzo su me "vratili na noge", odbacila sam obje štake i napokon se opet i u punoj formi vraćam svojim svakodnevnim obavezama, uz nezaobilazne treninge u Centru Miketa koje ne propuštam!“

GALERIJA

Una radi Tursko dizanje

Senia u istezanju na klupici 

Terapija Compexom