Joseph H. Pilates je u dvadesetim godinama prošlog stoljeća svojim odličnim sistemom vježbanja postavio nove temelje modernoj rehabilitaciji. Sistem je nazvao Kontrologija, a danas te vježbe nose ime svoga tvorca – Pilates. Poznate su i vježbaju se u cijelom svijetu. Uz Pilatesovo ime vežu se različite uspješne škole, ali nažalost i razne inačice i miksevi koji nemaju temelje čvršće od instruktorove izjave: „Ja radim nešto svoje.“
Inspirirana Pilatesom a sakupivši svoje višegodišnje iskustvo u sportu i plesu, zagrebačka kineziologinja Ana Marija Jagodić Rukavina je kreirala novi sustav vježbanja - Body tehnika. Zadržavajući terapeutsku komponentu, ova tehnika nudi višedimenzionalne kretnje kralježnicom, velike amplitude pokreta i dinamičniji trening. Body tehnika je registriran i zaštićen način tjelovježbe pri Zavodu za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske. Prakticira se u Hrvatskoj, Sloveniji, Italiji, Bosni i Hercegovini te Srbiji.
O svom iskustvu s vježbanjem piše novinarka Ana Braškić:
S Body tehnikom, (ne Pilatesom, kako je neki moji prijatelji zovu), družim se gotovo dvije godine. I sad sam je toliko zavoljela da sam i sama odlučila položiti za instruktora iste. Body tehnika nije moje prvo vježbačko iskustvo, put do „otkrića“ trajao je nekoliko godina. Evo moje priče i razloga zašto je body tehnika „drugačija od drugih“. Moj susret organiziranim vježbanjem započeo je tijekom studija kada sam kratko pohađala aerobik, a onda nešto duže i step aerobik. Prvi navedeni nije me oduševio jer hvatanje koreografije nikad nije bilo moja jača strana. Kada bi pohvatala koreografiju - sat je bio gotov. Step-aerobik mi je nešto zanimljiviji, no od njega su mi se razjačali listovi, pa sam i od toga odustala. Nakon fakuteta počelo je „sjedilačko razdoblje“ u redakciji i organizam je jednostavno tražio vježbanje. Krenula sam na Pilates. Prvenstveno zbog niže cijene, upisala sam se u fitness centar gdje se vježbalo u velikoj grupi. To mi nije odgovaralo. Pilates definitvno nije vrsta treninga koja se treba prakticirati u velikim grupama. Trenerica se jednostavno nije mogla posvetiti svakoj od nas i od takve vrste vježbanja nisam imala koristi. Upisala sam se u drugi studio gdje se radio suvremeni Pilates, prema principu Stott Pilates metode. Nakon dvije godine postalo je monotono, budući da su se treninzi počeli ponavljati, samo su se mijenjali rekviziti i broj ponavljanja, a i rezultati su bili spori. Budući da se nisam previše kretala dobila sam i koji kilogram viška, a s njima se nisam osjećala dobro. Iz tog razloga, paralelno s Pilatesom krećem i u teretanu. Iako sam vježbala dvije godine kondicija mi je bila vrlo slaba, pa sam nakon samo nekoliko minuta trčanja hvatala zrak. Kombinacija teretane i pilatesa bila je dobra za moj organizam, no financijski nije bilo nimalo isplativo. Nakon godinu i pol prijateljica mi je preporučila Body tehniku i napokon sam došla na svoje. Tea me oduševila na prvu. Treninzi su bili dovoljno zahtjevni, radilo se u maloj grupi, a nakon kratkog vremena počeli su se pokazivati i rezultati. Tijelo mi je dodatno očvrsnulo, mišići nogu počeli su se izduživati, a držanje koliko toliko popravilo. Kažem koliko toliko, jer su godine nepravilnog držanja ipak ostavile traga.

Evo zašto me body tehnika oduševila – bilo da se radilo o treningu bez rekvizita ili treningu sa rekvizitima uvijek je zanimljivo, trenerica nas u svakom trenutku ima sve pod „kontrolom“ i uvijek na vrijeme ispravi.
Za razliku od klasičnog Pilatesa, u Body tehnici nema statičnih vježbi, kao što je recimo mnogima mrska „stotica“, nema zadržavanja u položajima, a leđa su neprestano aktivna, budući da se neprestano izmjenjuju položaj tzv. grbe i ravnih leđa. Vježbajući klasični Pilates teško da ćete se oznojiti, što kod body tehnike nije slučaj. Znojenje je neizbježno, posebice tijekom „žešćih“ treninga. Što je meni najvažnije, do sada mi se nisu ponovila dva ista treninga. Čak i kada je rekvizit isti, vježbe su posve drugačije jer su mogućnosti izvođenja bezbrojne. U klasičnom Pilatesu nema fluidnog prijelaza iz jedne vježbe u drugu, radi se na jednoj skupini mišića, zatim se prelazi na drugu. U jednom satu znalo se dogoditi da se cilja samo na trbušnjake, dok kod Body tehnike nakon serije trbušnjaka, odradite vježbe za stražnjicu pa se odmah nakon toga vratite na trbušnjake. Kao još jedan primjer možemo uzeti i vježbe koje se izvode na boku. U klasičnom pilatesu nakon što odradite jedan bok prelazite na drugi dok se u Body tehnici i tijekom prijelaza odrade vježbe za neku drugu skupinu mišića.
Sve u svemu, ukoliko ste vježbali Pilates a želite promjenu - Body tehnika je idealan izbor.
Vjerujem da vam je Ana uspjela iz perspektive vježbača približiti razlike između ova dva sistema. Nadamo se da će nam nastaviti pisati i kad se ta perspektiva promjeni, a Ana postane instruktorica!
Nema komentara:
Objavi komentar