Volimo reći da nas ona drži na Zemlji da ne „odletimo u svemir“, ali rijetko smo svjesni toga da ona cijelo vrijeme djeluje na naše tijelo u suprotnom smjeru od našeg nastojanja. Naši preci već odavno ne hodaju četveronožno!
Npr, visoka sam 1,76 cm. Moja lubanja je znači poprilično visoko od Zemlje, a nije baš ni lagana. Svaki od moja 34 kralješka sa okolnim mišićima i vezivom je u neprekidnoj borbi sa gravitacijom, ne bi li održali glavu na svom mjestu. Sada tome dodajmo još i težinu trupa, ruku i (eventualnih) bujnih grudi, pa montirajmo to sve na zdjelicu koja se preko kukova veže na noge. Ako sam guzata, to je još ekstra težine, koja cijeli moj život stremi prema DOLJE!
Osoba A: „Tea, ne znam šta mi se događa, nikad nisam imala „šišmiš rukave“ (viseća koža i potkožno masno tkivo na nadlakticama), a sad ih ODJEDNOM imam!“
Osoba B: „A moja guza nikad nije visila, a sad je PREKO NOĆI počela!“
Osoba C: „Oduvijek sam imala čvrste grudi a sad mi nekako vise, ŠTA MI SE DOGAĐA?“
DOGAĐA SE GRAVITACIJA.
Ovakva pitanja uglavnom postavljaju curke čije se tijelo jednostavno više ne obnavlja brzinom kojom je to činilo do 25.-30. godine i sada se predaje sili teži. Dakle ne odjednom i preko noći, osim ako ta noć nije trajala 25-30 godina. U određenom trenutku se svi susrećemo sa takvom nemilom spoznajom, a na nama je da je prihvatimo kao užas ili izazov. Glasam za potonje!
Ako je sila teža napravljena da vuče prema dolje, znači da su mišići napravljeni da to izdrže! A jedini način da ne zaborave da im je to posao, je da ih redovito na to podsjećamo TRENINGOM! Za optimalnu snagu mišića preporučam vježbe relativne snage – vježbe sa vlastitom tjelesnom težinom – a više o tome u idućem članku!


Nema komentara:
Objavi komentar